Cesto zivot nije ono sto ocekujemo.
Iznevjeri nas na prvom cosku!
Testira nas. Dok ne shvati da nismo toliko jaki. Da smo samo ljudi,koji pokusavaju da uspiju,da pokazu drugima koliko im je
stalo,al' se izgube... U mislima i zalutaju u druge
svijetove. Zivot nam
oduzima i
daje stvari koje ponekad nisu neophodne,uzima potrebno,a daje
nepotrebno. Ono sto najvise moze da povrijedi i spusti nas na ne potreban nivo je
laz! Izdaja! Ljubomora i ljubav . Dok si zaljubljen sve je ruzicasto ,za tebe,al' kad se ona zavrsi,odnese vise nego sto je i donijela. Ostavi nam rupu u srcu koja se tesko lijeci. Pusti nas da patimo,da trazimo nepostojece greske! Pusta nas da lutamo,uz pomoc maste,da sanjarimo o savrsenom zivotu koji NIKADA nije cak ni postojao,niti ce ikada postojati. Suze nam se slijevaju.Pokusavamo da nastavimo dalje,al' srce nam ne dozvoljava...Vise tijelo ne kontrolira mozak,vec srce,dusa! Dok smo mali,pustaju nas da citamo nestvarne bajke,koje nas poslije ubijaju,jer i mi zelimo da sretno zivimo, sve sa princem na bijelom konju. Ali to su bajke ! Koje su nastale usled teskog zivota. Ljubav nas vuce dolje i ne pusta! Ne shvacamo da niko nije vrijedan nasih suza.Nasih suza,koje se sad slijevaju jedna niz drugu sa obraza. Nasi osmijesi koji se vidjali i u mrklom mraku,sada su bili priguseni jecaji koji se tesko zaustavljaju!Potreba za necijim zagrljajem raste iz minuta u minut i izjeda nam tijelo,zelimo da vratimo vrijeme i ponovo osjetimo ljubav,ljubav za koju vjerujemo da jos uvijek postoji! Tek poslije nekog vremena shvatimo koliko grijesimo sto zelimo nekoga ko nas ne cijeni,ko nas ne prizeljkuje onoliko koliko mi njega zelimo,koliko ga cijenimo i koliko vremena trosimo razmisljajući o njemu
Početak priče ide daleko u prošlost, kada je neki muškarac kaznio svoju petogodišnju ćerkicu, jer je izgubila neku vrlo
dragocenu stvar, a para je u onom vremenu bilo vrlo malo.
Bio je Božić. Sledećeg jutra je devojčica donela
malu kutiju na poklon i rekla: “
Tata, to je za tebe!”
Tati je bilo vrlo neugodno, a kada je otvorio kutiju i video, da unutra nema ničega, jako se naljutio. Ćerkicu je prekorio: “Ako nešto
pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto nađe!!”
Devojčica ga je žalosno pogledala i s
suznim očima rekla: “
Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila
poljupcima samo za
tebe”
Tata je bio
ganut. Kleknuo je pred ćerkicu, jako je zagrlio i zamolio je za
oproštaj. Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvek, kada se osećao
izgubljeno i
očajno, uzeo je, otvorio, i iz nje uzeo jedan
poljubac i setio se
ljubavi koju je ćerka spremila unutra.
Nadam se da ste shvatili poruku.
